Myspace Graphics
Myspace Layouts
Myspace Layouts

warning666iscoming

WELCOME,but,first you have to spit the blood!!! buaaahhaahahaha

15.06.2008.

jimi hendrix

James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970. g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.

Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".




Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.

Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.

Ches mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.



Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop" ) koji se održao pred 50 000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, Mama's&Papa's, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice.

Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.

Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400 000 ljudi. Nakon Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies.

Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.




Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18.09.1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".

Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD. Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službnih izdanja izašli su:
"Are You Experienced?" (1967.)
"Axis: Bold As Love" (1967.)
"Smash Hits" (1968.)
"Electric Ladyland" (1968.)
"Band Of Gypsies" (1970.)
"Cry Of Love" (1971.)

Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi 1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).


Prošlo je više od trideset godina od smrti istinske legende rock glazbe, a još uvijek nema većeg gitarističkog genija od Jimi Hendrixa.

27.05.2008.

SONGS

27.05.2008.

DEATH

Theatre of Tragedy su osnovali 1992. Raymond István Rohonyi i Pål Bjåstad. Bubnjar Hein Frode Hansen je otišao iz svog bivšeg benda "Phobia" u 1993. i počeo tražiti novi glazbeni projekt u kojem će sudjelovati. Prijatelj mu je rekao da bend zvan Suffering Grief traži novog bubnjara pa im se Hein ubrzo pridružio. Tada se bend sastojao od Raymonda Istvána Rohonyia, gitarista Påla Bjåstada i Tommya Lindala. Iako nisu imali basista Eirik T. Saltrø je pristao svirati s njima na live nastupima .

Nakon što su skladali svoju prvu pjesmu "Lament of the Perishing Roses" promijenili su ime benda u La Reine Noir i tada na Theatre of Tragedy. Pozvali su pjevačicu Liv Kristine Espenæs da bude ženski vokal na jednoj pjesmi no odlučili su je pozvati da se pridruži bendu trajno.

U 1994. njihov prvi studio demo je bio snimljen, a u 1995. izašao je prvi album Theatre of Tragedy, a nakon njega Velvet Darkness They Fear u 1996. i A Rose for the Dead EP u 1997. Godine 1998. izašao je njihov vjerojatno najpopularniji i među kritičarima najodobreniji Aégis.

u 2003. Liv Kristine je osnovala bend (Leaves' Eyes) s njenim mužem Alexanderom Krullom i glazbenicima iz njegovog benda Atrocity. U kolovozu 2003. žanr Theatre of Tragedy se promijenio u industrial rock na novom albumu Musique (2000.) i Assembly (2002.), a Liv Kristine je otišla iz benda zbog razlika u glazbenim sklonostima. Liv Kristine je tvrdila da je bila otpuštena putem e-mail i bez službenog objašnjena od strane bilo kojeg člana benda.

Pjevačica Nell Sigland (iz The Crest) se priključila Theatre of Tragedy iduće godine. U zimi 2004/2005 održana je kratka koncertna turneja (zajedno s Painom, Sireniom i Tiamatom) sa Siglandinim pjevačkim nastupima.

Album Storm je izašao 24. ožujka, 2006. zajedno sa europskom turnejom. Trenutno se snima i sedmi album.

06.04.2008.

OPETH

Evo mene opet,evo da vam stavim moju omiljenu metal grupu...Danas nesh nikakav..Et to je to...

17.03.2008.

CRADLE OF FILTH

Cradle of Filth je osnovan na ljeto 1991 u Engleskoj . Prvi članovi su bili Dani (vokal) , John (bass) , Darren (bubnjevi ) , Robin (gitara) i braća Ryanovi Paul (gitara) i Benjamin (keyboards). Bendovi od kojih su najviše inspirani su Bathory, Celtic Frost i Diamanda Galas kao i književni geniji Lord Byron, Sheridan LeFanu, Friedrich Nietzsche, Bram Stoker i Charles Baudelaire .

U siječnju 1992 izdali su svoj prvi demo koji nije bio uspješan . Kasnije je Robin napustio bend . Kasnije su oni izdali još jedan demo koji je imao dobar odgovor . Nakon nekog vremena nezavisna izdavačka kuća Tombstone Records je pokazivala interest za bend , ali nakon nekih problema nisu potpisali sa njom . Kao posljedica toga John je napustio bend da završi svoju karijeru , a Robin se vratio u bend da svira bass gitaru .

Krajem 1992. izadli su svoj zadnji demo "Total Fucking Darkness" . Dani je opisao to kao jedini važan demo koji su napravili . Kasnije je Derren bio zamjenjen od Nicholasa Barkera na bubnjevima i tada su napokon dobili ugovor za Cacophonous Records .

1994. izadli su svoj prvi album The Principle Of Evil Made Flesh . Ovaj album je bio jako popularan i kasnije je Cradle of Filth bio priznat kao jedan od najboljih black metal bednova . Njihov revolucionarni način brzine sviranja bez gubitka melodičnosti sa mješavinom male/female vokala je daleko iznad svake kritike . Neobičan je i bio način na koji je Dani Filth izvodio black metal vokale. Oni svakako zaslužuju naziv Vampirski vokali , to mi najviše nedostaje u novijim albumima jer ovdje tako pjeva da ga je teško pratit i sa lyricsima . Ali je Cradle of Filth tada imao problema sa članovima . Braća Ryan i Paul Alexander napustili su bend . Tada su bili bilzu raspadanja samog benda . Ali nakon svih tih problema dobili su novog gitaristu Stuarta i keybordistu Damiena .

1996 izdali su Vempire sa Jaredom iz December Moona kao gitarisom . Nakon izdavanja tog djela sklopili su ugovor sa Music For Nations i izdali (što mnogi smatraju njihovim masterpiecom) Dusk And Her Embrace . Bile su tri verzije tog albuma , uključujući poznato Coffin Box izdanje . Svirali su na Dynomo festivalu kao i na Milwaukee Metal Festivalu .

1998 sa bivšim članom Anatheme Les Smithom aka Lecter na keybourdu došao ja Cruelty and the Beast . Da bi uspjeli podržavati financije za taj album išli su na isrpljujuće turneje . Izdali su i ograničenu verziju Cruelty and the Beast-a u obliku keltskog križa koje je bilo zabranjeno u dosta zemalja zbog navodno "krvavih" slika članova benda . Dobro , možda su stvarno slike provokantne i neukusne, mislio sam ih stavit na stranicu , ali bojim se da se da bi neki imali nešto protiv toga . Postojala su i druga izdanja tog albuma koja su zadržale ponovne obrade pjesama "Sodomy And Lust" (Sodom) , "Black Metal" (Venom) & "Hallowed Be Thy Name" (Iron Maiden) kao i nova verzije njihove pjesme Lustmord And Wargasm . Ova godina nije bila iznimka jer je Cradle of Filth imao i dalje problema zbog njihovih kontroverznih majica , čak su bili jednom na posjeru Vaticanu uhićeni .

1999 Nicholas Barker je napustio CoF zbog muzičkih problema . Zamjenio ga je Was Sarginson koji je bio neko vrijeme prije njihov bubnjar . Ali Was je ubrzo bio zamjenjen od Dave Hirschheimer koji je oper bio zamjenjen od Adriana Erlandssona . Bend je producirao svoj prvi video tada , From the Cradle to Enslave , režija Alexa Chandon , koji je jedan od najkrvavijih spotova ikad .

Nakon završenog petog albuma , Midian , izdan na Halloween 2000 sljedilo je opširni tour kroz čitavu Europu i Ujedinjeno Kraljestvo . I na ovom albumu su se držali starog koncepta male vampirskih i nekad female melodičnih vokala , iako je barem meni ovaj album im najslabiji , dosegao je iznimnu popularnost .

Nije im dugo trebalo do svog zadnjeg masterpieaca Bitter Suites to Succubi . Succubus je inače ženski demon koji posjećuje muškarce u snu , vodi ljubav sa njima te im tako krade dušu.inače na albumu ima par pjesama koje su već izdane prije , ali se isplati kupit album samo radi Born in a Burial Gown spota koji dolazi na cd-u , izvrsna gothička balada .

Cradle of Filth , bend koji je prešao dosta promjena tijekom svojih deset godina postojanja i čiji se svaki album razlikuje od prethodnog . Razlog tome je najviše bilo stalno šaltanje članova , jedini koji su u bendu od početka su Dani i Adrian . Ovaj band sam sebe karakterizira kao black metal , iako bi mu ja dao oznaku komercijalni black-gothic metal . To ne znači da su loši , iako poslije izdavanja drugog albuma pošli su pogrešnim putem za blackere i okrenuli se široj publici . Najzanimljivije su mi teme oko kojih se vrte njihove pjesme , navest ću samo par . Saffron's Curse sa Midiana , pa svatko tko nešto zna o Starom Egiptu je ovo poznato ,Cthulhu Dawn , tu ih je inspirirala stara perzijska mitologija , dalje Death Magic for Adepts isto sa Midiana , pa tu ih je inspirirao Clive Barker , točnije njegov film , Hellraiser. Oni su surađivali sa Douglas Bradleyom , glumca koji je igrao Pinheada u prije spomenutom filmu . Bathory Aria sa Cruelty and the Beasta ... pa mislim da to nije potrebno spominjati , priču o "Krvavoj Grofici" .Dani sam kaže , koji je najzaslužniji za njihove prekrasne lyricse , da je uvijek bio inspiriran mitologijom i noćnim bićima.I to bi bilo to od mene za njih...I još ću staviti znakove od njihovih albuma...
Order of the dragon

Image Hosted by ImageShack.us

Nymphetamine
Image Hosted by ImageShack.us

Pentagram (Solid background)
Image Hosted by ImageShack.us

Midian
Image Hosted by ImageShack.us

Babalon AD (mac osx only)
Image Hosted by ImageShack.us

Cruelty
Image Hosted by ImageShack.us

I ovo je jedna moja slika koju sam ja sam smiksao...
Image Hosted by ImageShack.us

17.03.2008.

SEPULTURA

MNogo ljudi zna da je Sepultura počela kao mali bend u ranim 80. u Belo Horizonteu, gradu u južnom Brazilu. I sudbina je bila darežljiva kad je dala Paula JR. (bas), Jairo Guedez (gitara), Max Cavalera (gitara, vokal) i Igora Cavaleru (bubnjevi) za metal glazbu. Brazilska death metalBestial Devastation. Album je bio podijeljen sa grupom Overdose i njihovim Seculo XX. Pjesme kao Antichrist i Bestial Advestation točno su označili koji je cilj Sepulture, a i njihove legije stalno rastućih fanova su ih razumili. Sljedeći korak je bio njihov samostalni album Morbid Visions iz 1986. Pun dobrih riffova i trajna himna Troops of Doom učinili su ovo metal remek-djelo poznatim širom Brazila, dajući priliku bendu da ide na turneju. Ali to je bio i zadnji album sa Jairo Guedezom, koji je nažalost odlučio otići iz benda. Sepultura je rasla u brazilskoj sceni velikom brzinom i njihove potrebe za novim vodećim gitaristom upotpunio je Andreas Kisser, talentirani i pun novina kao nitko drugi, pridružio se grupi. 1987. je obilježena izdavanjem albuma Schizophrenia, primjerni klasik brazilskog metala i vrlo dobro producirani album sa istaknutim pjesmama kao što su Escape to the Void i instrumentalna pjesma Inquisition Symphony. Sada je Sepultura ušla u svačije uho, imajući pozornost vani i u Brazilu. Schizophrenia je rijetka u Europi, prodana u 30.000 primjeraka za koje grupa nije dobila novac i pravo. Kod kuće, grupa je svirala u najnepoznatijim gradovima, kao što je Manaus pokraj Amazone u sjevernom Brazilu. Tražeći slavu, nakon ovog istaknutog albuma, Sepultura je potpisala za RoadRunner Records. Prvi album za RR bio je 1989. godine a nazvan je Beneath the Remains, krenuo je u pravcu nove metal glazbe. Grupa je snimila album u Brazilu i nije dobila neki novac, odlučili su pozvati producenta Scott Burnsa iz SAD-a. Njegovo iskustvo i znanje bili su potrebni da donesu profesionalizam grupi, učeći ih da rade kao poznati. Burns je mixao i snimio album u SAD-u, što nije učinio nijedan bend iz Brazila. Da bi proslavili Beneath Remains, Sepultura je otišla na svoju prvu internacionalnu turneju. Išli su u Europu kao predgurpa legendarnoj metal grupi Sodom, proputovali SAD, otišli dalje do Meksika proslavljajući svoje ime po cijelom svijetu. Bila je to zapamćena turneja za grupu jer su upoznali neke od svojih idola, Metallicu i Mötorhead, prešli preko berlinskog zida prije nego što je hladni rat bio gotov i snimili prvi spot. Inner Self je bila odabrana pjesma, jedna od najboljih pjesama na albumu uključujući i Beneath the Remains i Mass Hypnosis. Biti prva brazilska grupa koja je otišla izvan Brazila je bilo izvrsno, pa su zato mogli izaberati grupe koje će svirati drugi dio Rock in Rio festivala. Da obilježe provod, njihov sljedeći album Arise iz 1991. imao je očekivajuće izdanje kao rijedak album: Arise Rough Mixes danas je kolekcionarska stvar. Nakon sviranja u Rio de Janerio, grupa je svirala nekoliko besplatnih koncerata u Sao Paulu na Charles Muller stadionu nedaleko od PacaembuGrčka, Japan i Australia gdje je jedan od prvih grupinih singlova izdan pod imenom Third world posse. U Nizozemskoj, Sepultura je svirala na prvom većem festivalu Dynamo Open Air. Oko 100.000 fanova proslavilo je njihova dva koncerta rasprodana u Indoneziji, gdje su dobili zlatnu nakladu sa albumom Arise. Uz singl Third World Chaos, izdani su singlovi za pjesme Under Siege i Dead Embryonic Cells. Dva spota su napravljena sa albuma Arise, a to su Arise i Dead Embryonic Cells, i izdan je kućni video nazvan Under Siege, sa koncerata iz Barcelone. Nakon što je sve rečeno, otpjevano i odsvirano Sepultura je dobila vrijeme za odmor. Njihov najbolji rad izdan je 1993., sa zbunjućujom zabavom u starom dvorcu u Engleskoj gdje su se sastali svi novinari svijeta. Sa Chaos AD Sepultura je unijela još neke novosti u svoj brutalan zvuk, kao neke brazilske bubnjeve u instrumentalu Kaiowas. Territory je bio prvi singl sa Chaos AD. Taj spot je bio snimljen u Izraelu, što je bio korak naprijed za brazilsku grupu. Nakon toga grupa je dobila nagradu za najbolji spot na MTV Music Awards u Brazilu. Pjesme Refuse/Resist i Slave New World isto su postali singlovi i spotovi i kasnije su ta tri izdana kao kućni video. Ovaj zadivljujući album donio je i zadivljujuću turneju. Također su bili prva brazilska grupa koja je svirala u Rusiji i koja je nastupila na Monsters of Rock u Doningtonu, Engleska. U međuvremenu u Brazilu još uvijek nije bilo lako ugovoriti koncert zbog onog incidenta u Sao Paulu. Ali zahvaljujući brazilskom fanclubu grupa je napokon nastupila u svojoj državi. Radeći onoliko koliko su mogli, skupili su potpise i nastupili na Holliwood RockAlex Newportom iz gruoe Fudge Tunnel. Nazvali su ga Nailbomb i snimili album Point Blank sa specijalnim gostima; Andreas Kisser, Igor Cavalera, Dino Cazares (Fear Factory). Nailbomb je snimio drugi i zadnji album dok su svirali na Dynamo Open Air pred 100.000 gledatelja. Bio je to brzi, ali jaki projekt i dobio je status kulta među Sepulturinim fanovima. Do onda Sepultura je napisala svoj dio prošlosti i glazbe i slavila je desetljeće postojanja, ali grupa je još uvijek imala potrebu za stvaranjem, izumljivanjem i prelaženjem na viši nivo. I otišli su na viši nivo kad su 1996. snimili novi album nazvan Roots. Odmah se vidi po imenu albuma od čega su članovi dobili inspiraciju. Mnogo brazilskih osoba moľe biti nađeno u ovom albumu, ali najjače je bez sumnje ono sa brazilskim narodnim plemenom Xavantes. Grupa je živjela nekoliko dana sa plemenom i snimila pjesmu Itsari. Pjesme Rotts bloody roots, Attitude i Ratamahatta svi su postali singlovi i spotovi. Prvi spot je bio snimljen u Salvadoru, gradu u kojem se rodio Brazil. Attitude spot prikazuje Gracie family, brazilske sport legende, i izumitelje brazilskog Jiu-Jitsua. Ratamahatta je pjesma na portugalskom i gostuje brazilski bubnjar Carlinhos Brown. Spot za tu pjesmu dobio je nagradu za najbolji spot na MTV Music Awards u Brazilu, to je jedinI spot Seputlure u kojemu nema ljudi. Grupa je zatim izdala dvostruki posljednji album nazvan the Roots of Sepultura, sa običnom verzijom Rootsa i sa povješću grupe na drugom CD-u. "Roots" turneja je trebala početi i imala je gostovanja na nekoliko velikih festivala. Tragedija je uhvatila grupu kad su nastupali na Monsters of Rock. Dobili su tužnu vijest da je umro bliski član Seputlure, sin grupinog menadžera i Maxovog pastorka Dana Wells. Brzo koliko bilo moguće Max je odletio u SAD i grupa je morala po prvi put svirati kao tročlana grupa, u jednom od najvažnijih koncerata u karijeri. Neki muzičari su im pomogli pa je grupa uspjela, bili su povrijeđeni i tužni, ali nisu napustili svoje fanove taj dan. Publika je razumjela situaciju i dala poštovanje grupi sa minutom šutnje. Nakon ovog koncerta Sepultura je otišla na odmor i dala zadnje poštovanje Dani, ali se brzo vratila na turneju. Grupa je napravila produžene i uspješne koncerte tijekom ove turneje, ali ubrzo su se osjetili zategnuti odnosi među članovima. Nekad se nisu slagali sa menadžerom. Nažalost, menadžer im je bila Maxova žena i nisu se mogli slagati jedni s drugima. Dali su prijedlog da Maxov menadžer bude njegova žena. Umjesto toga Max je odlučio napustiti grupu. Grupa je morala prekinuti ostatak turneje i budućnost grupe je bila neizvjesna. Oporavljajući se od šoka, znali su da ne smiju završiti ovako rano i ostaviti svoje fanove, za neke je Sepultura samo grupa, ali ona je i ideologija. Ubrzo su počeli raditi kao trojac na novom albumu. Max Cavalera je osnovao novu grupu Soulfly. Igor, Paul i Andreas našli su novi put u svojoj glazbi. Ovaj put je doveo mnoge promjene na Paulovom basu, a Andrea je pjevao za neko vrijeme, i budući da nikad nije pjevao, nije mu išlo dobro. Sepultura je raspisala audiciju za novog pjevača. Demo kazete stizale su u RR iz cijelog svijeta, a proces odabiranja bio je vrlo težak. Mali broj vokalista bio je dobar u pjevanju. Svaki od njih dobio kazetu na kojoj je dobio neke pjesme koje je morao otpjevati, uključujući i pisanje nekih tekstova prije sastanka sa grupom. Zadnja audicija bila je u Brazilu. Odmah od početka grupa je bila zadivljena sa Derrick Greenom. Derrick se osjećao ugodno u Brazilu, postao je nogometni fan i dobro se slagao sa grupom. Derrick je bio čovjek kakvog je Sepultura tražila i postao je član porodice. Kad im se Derrick pridružio, većina pjesama je bila napisana, samo su vokali nedostajali, a grupa je bila u žurbi da napravi novi album. Još uvijek su radili sve najbolje i Against je izdan 1998. Kao vrlo emocionalan album, Against se pokušava približiti starom zvuku Sepulture i dobiti povjerenje svojih fanova. Mnogi gosti su bili na albumu. Zatim je došlo vrijeme da se fanovima kaže istina da Sepultura nije mrtva nego da živi. Taj događaj je obilježen početkom turneje Noise Against Hunger. Fanovi su dobro pozdravili dolazak Derricka. Singlovi Tribes, Against i Choke su izdani kao singlovi. Against turneja je bila uspješna, dolazeći u sve zemlje svijeta. Sepultura se pridružila thrash legendama Slayeru kako bi išli na turneju s njima stajući na kraj izjavama da se te dvije grupe ne vole. Nakon velikh želja Sepulturinih fanova, bend je došao opet u Brazil da svira pred svojom publikom. Čim je turneja bila gotova bacili su se na rad na novom albumu. Godine Againsta bile su dodatna energija da se napravi Nation. Andreas, Paulu, Igor i Derrick sami su napisali album stvorivši utopijski svijet - specijalno mjesto za: fanove, prijatelje i porodicu. Tekst pjesme Sepulnation objašnjava to da je njihova glazba njihovo oružje. Nakon snimanja Mini CD-a Revolusongs, bend izdaje album Roorback 2003. godine., te su pokupili mnoštvo dobrih kritika i uspješno završili još jednu turneju. U studenom 2005. izlazi DVD izdanje Live in Sao Paulo. To je bilo prvo službeno live izdanje Sepulture. Bend potpisuje ugovor s izdavačkom kućom SPV čiji je prioritet bio prikazati njihovu glazbu čim je moguće više ljudi, te je tako Sepultura dobila još bolju promociju. Novi album, nazvan Dante XXI u prodaju je pušten u ožujku 2006. Album je baziran na Danteovoj scena bila je na koljenima kad je Sepultura izdala prvi album 1985. - stadiona, kao velika zabava da proslave njihov povratak kući. Nažalost, pred 40.000 fanova, stvari su izmakle kontroli i jedan fan je ubijen. Ovaj tragični incident doveo je do straha koji je okruživao brazilske producente i pokazao je lošu stranu Sepulturinih fanova. U idućim godinama nastupat će u Brazilu samo nakon teških pregovora. Kako bilo, Arise turneja je bila uspješna po cijelom svijetu. Grupa je svirala u mjestima o kojima nikad nije sanjala da će svirati kao što su festivalu. 1994. Max je napravio projekt sa

13.03.2008.

SOAD

System Of A Down je kalifornijski muzički bend, osnovan 1994. godine , koji spaja razne vrste muzike u jednu. Njihova muzika obuhvaća metal, nu metal, hardcore metal, te armensku narodnu muziku. Ime System of a Down potječe od Darona Malakiana, jednog od članova grupe, koji je napisao stih "Victims of A Down", gdje "A" znači Amerika.

Biografija 

1993. dva muzičara koja su do tada bila nepoznata (i na lokalnoj muzičkoj sceni) su se upoznali slučajno na snimanju spota za druge bendove.

Veza između njih uspostavljena je odmah, zato što su imali isti pogled ka muzici, politici i kulturi uopšte. Nedugo zatim, Serj Tankian i Daron Malakian odlučili su da osnuju zajednički bend, koji su nazvali "Soil". Prilikom narednog snimanja upoznali su Shava Odadjiana. Shavo je uspio da pristupi bendu, dokazavši da je sposoban basista i tako postavši stalan član. Prvoodabrani bubnjar, Andy Khatchadurian, je brzo zamijenjen sa John Dolmayanom.

Svi članovi benda dijele sličnu etničku prošlost; Serj i John su rođeni u Lebanonu, Shavo je rođen u Jermeniji, a Daron ima jermensko porijeklo. Ovo je doprinjelo da članovi benda sviraju muziku sa primjesama jermenskog folklora. Nakon nekog perioda bend odlučuje da promijeni ime u nešto što bi odgovaralo muzici koju oni sviraju. Odlučuju se za ime "System Of A Down", koje je bazirano na pjesmi koju je Daron napisao, pjesma se zvala "Victims Of A Down." Treći demo projekat je imao veliki uspjeh. Projekat je producirao muzički urednik Rik Rubin. Pjesme su pjevane u Viper Room clubu u Holivudu. Iako svi članovi planiraju solo projekte, bend nastupa u istom sastavu.

Članovi grupe 

Diskografija 

Demos 

Albumi 

Singlovi 

  • 1998: Sugar
  • 1999: Spiders
  • 2001: Chop Suey!
  • 2001: Toxicity
  • 2002: Aerials
  • 2002: Innervision
  • 2003: I-E-A-I-A-I-O
  • 2003: Boom!
  • 2005: B.Y.O.B.
  • 2005: Question!
  • 2005: Hypnotize
  • 2006: Lonely day

Non-Album-Tracks 

  • 2000: Storaged ("Heavy Metal 2000"-Soundtrack / Sugar E.P.)
  • 2000: Snowblind (Cover od Black Sabbath, izdana na "Nativity in Black, Vol. 2: A Tribute to Black Sabbath")
  • 2001: Forever, "Outer Space"
  • 2001: Virginity, "Virgin Tea"
  • 2001: The Metro ("Dracula 2000"-Soundtrack / "Not another teen movie!")
  • 2001: Johnny (Promo, na single-CD od Chop Suey!)
  • Temper (raniji demo)
  • Blue (raniji demo)
  • Honey (raniji demo)
  • Starlit Eyes
  • Will they die for you? (sa Lil'Kim ,Puffy, Mase ; izdan na South Park albumu)
  • Feel good (feat. hed p.e. & Kittie)
  • Defy you (Nuguns Remix)
  • Patterns (Serj Tankian s bivšim Black Sabbath gitaristom Tony Iommi
  • Nations
  • Drugs (Intro na koncertima od European-Tour 2001)
  • Goodbye Blue Sky
  • Shame (on a Nigga) (skupa sa Wu-Tang Clan)
  • Mushroom Cult (skupa s Dog Fashion Disco; objavljen na Anarchists Of Good Taste)
  • Friik (neobjavljen)
  • Marmalade

Drugi

  • Holy Mountains (dosada samo live odsvirana, bit će objavljena na albumu Hypnotize)
  • Kill Rock n Roll (dosada samo live odsvirana, bit će objavljena na albumu Hypnotize)

Videografija 

  • 1998: War?
  • 1998: Sugar – Režija: Nathan Cox
  • 1999: Spiders – Režija: Charlie Deaux
  • 2001: Chop Suey! – Režija: Marcos Siega / Shavo Odadjian
  • 2002: Toxicity – Režija: Shavo Odadjian
  • 2002: Aerials – Režija: Shavo Odadjian
  • 2003: Boom – Režija: Michael Moore
  • 2005: B.Y.O.B. – Režija: Jake Nava
  • 2005: Question! - Režija: Shavo Odadjian / Howard Greenhalgh
13.03.2008.

WHITESNAKE

Sastav Whitesnake je krajem sedamdesetih godina oformio David Coverdale, bivsi pjevac Deep Purple, sto je djelimicno uticalo na njihov uspeh u Engleskoj i Japanu. Coverdalea su zvali klonom Robert Planta, sto je donekle bilo tacno posto su obojica imala dugu talasastu kosu i nadmeni bas glas.

clanovi sastava bili su Jon Lord i Ian Paice (Deep Purple), Dave Dowle, Bernie Marsden, Neil Murray i Micky Moody, kao i talentovani gitaristi Adrian Vandenberg, John Sykes, Vivian Campbell i, naravno, Steve Vai. Posle brojnih personalnih promjena Whitesnake 1984. objavljuju pop metal album -Slide It In- koji postize zlatni tiraz u SAD.
Ne bi li istakli svoj identitet, iz ikonografije hard rok/metal bendova uzeli su zmiju (simbol muskog polnog organa) za svoj zastitni znak, pa na omotu albuma vidimo bou kostriktor kako klizi niz zenski dekolte.

Tek sa narednom plocom -Whitesnake- iz 1987. konacno bacaju Ameriku pod noge. Osim mocne balade -Is This Love-, na njemu je i hit -Here I Go Again- koji je nedeljama bio na prvom mestu liste singlova. Uspehu je svakako doprineo i spot u kojem se pojavljuje glumica Tawny Kitaen, koja je tada bila udata za Coverdalea. Samo u SAD album je prodat u vise od osam miliona kopija, a uz to je jos uticao na to da se prethodni album proda u jos dva miliona primeraka!

cudak, kakav je oduvek bio, Coverdale je po objavljivanju otpustio sve clanove koji su snimili -Whitesnake- i zadrzao jedino Adriana Vadenberga.
U novoj postavi 1989. snimaju -Slip Of The Tongue-. Iako na njemu svira carobnjak gitare Steve Vai, album je lose prosao.Coverdale je 2003. ponovo aktivirao Whitesnake zbog jubilarne turneje povodom 25 godina rada. Na njoj su svirali Doug Aldrich, Reb Beach, Marco Mendoza, Tommy Aldridge i Timothy Drury. Iste godine Whitesnake su glavne zvijezde na turneji -Rock Never Stops- na kojoj su svirali bendovi iz osamdesetih. cinilo se da im ide dobro, sve dok Mendoza nije otisao iz grupe, a na njegovo mesto dosao Uriah Duffy.

Danas, posle tri decenije od osnivanja i vise od 70 miliona prodatih albuma, Whitesnake su ponovo spremni da ponude svoje vidjenje dobre zabave kroz mjesavinu hard roka, soula, bluza i balada.

13.03.2008.

IRON MAIDEN

Priča o Iron Maidenu počinje 1971.godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris, inspiriran grupama kao što su "Wishbone Ashes", "Jethro Tull" i možda ranim Genesisom, kupio kopiju Telecaster basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za "West Ham" i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock 'n' rollu. Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda "Influence", koji su kasnije promijenili ime u "Gypsy's Kiss". Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakačio sa bendom "Smilar". Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno. Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basist, a ne tekstopisac i mozak benda u tom basistu. Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena. Steve je ime "Iron Maiden" zapazio u filmu "The Man in The Iron Mask". To je bio metalni lijes sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega-što se dalje dešavalo s njima, možete i pretpostaviti. U proljeće 1976.godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću "The Cart and Horses" u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Pjevač Paul Day je bio zamijenjen sa Denisom Wilcockom i on je za gitarista predložio mladog talentiranog Davea Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terrya Rancea i Paula Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u "The Cart and Horses" i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitarista Terry Waprama i novog klavijaturista Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnijeti pritisak i zamijenjen je Barryem Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve je otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Douga Sampsona za bubnjara i dok se porodično stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugačije u 1977.godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu pankeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978.godini, situacija se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili su da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler, Strange World, Invasion i Iron Maiden. Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli napraviti vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmiksanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJ-u koji je imao strastvenu ljubav za rockom i imao je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhouseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13.10. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeći mjesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang i napraviti veliki naslov novog talasa britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupao u Music Machineu-ali ovoga puta kao glavna grupa. U međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrjedniji demo IM-a. Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMI-jev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Također su snimili četiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdravstvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producentskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops. 14.4. bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta-British Steel, zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u dva mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući četiri zaredom rasprodane noći. U kolovozu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFO-ov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja. Sa Kissom njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj. Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producentom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Christmas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u februaru 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajući vjerojatno da će njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posjećeni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock 'n' Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamjena je napravljena... vjerojatno zamjena koja će učiniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u povijesti. Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan. Ako je 1981. bila popularna za Maidene, onda je 1982. ispunila sve njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma-Run to the Hills zauzeo 7.mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast raznio je konkurenciju i uletio na 1.mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerojatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda. Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrstan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenarij je govorio o čovjeku koji je obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je počeo World Piece Tour u Hull City hall. Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajućeg Eddieja. Bend je razmišljao o tome da makne Eddieja sa omotnica, ali zahtjevi fanova bili su veliki pa je on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu. Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jerseyu i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u septembru mjesecu, a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zainteresiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu, uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pjesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani. Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u julu 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim. Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Münchenu i izašao je u septembru 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pjesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddiejeva ruka. Bend je bio također snimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka do uspjeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspjeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album. Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pjesme, činilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije. Seventh tour of a Seventh Tour turneja je također imala onu Maiden-tradiciju počinjući u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u kolovozu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mjestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns 'n' Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noći u Birminghamovom NEC-u-najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. prosinca natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svjetskih medija koji su jeli ribu i čips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuiran. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U januaru 1990. godine, bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying. Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svjež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. oktobra 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. septembra 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da ne moraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiejem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran. Novi album Fear of the Dark je izdan u maju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u kolovozu. Bend je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su što će biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila četvrtog novembra kada su se vratili iz Japana. Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni. Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići na novu turneju Real Live Tour tražeći zamjenu za Brucea "vrištećeg". U međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerojatno prihvaćen od strane uspaljenih Rusa. Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač. Na kraju je ispostavljeno da će novi pjevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog producenta. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran od strane Martina Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja. Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u oktobru 1995. Turneja za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posjetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ).

13.03.2008.

SLIPKNOT

Slipknot je američki metal bend kojeg čini devet članova iz Des Moinesa, Iowa. Sastav je osnovan 1995. godine i trenutno ima potpisan ugovo s Roadrunner Recordsom.


isteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran.

Diskografija 

Na Noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed. Kill. Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom.

2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002. Nakon jednogodišnje stanke Slipknot objavljuje svoj ćetvrti album «Vol. 3 (The Subliminal Verses)».

Studijski albumi 

Videografija 

Članovi 

Sadašnji članovi 

Bivši članovi 

13.03.2008.

BURZUM

Burzum je norveški jednočlani Black metal bend, a nastao je 1991. godine (prije poznat kao bend pod imenom Uruk-Hai koji je nastao 1988. godine) u norveškom gradiću Bergenu. Stvaraoc benda je Varg Vikernes (prije, Kristian Vikenes) poznat i kao Count Grishnackh. Ime Burzum znači "tama", na jeziku orka iz Tolkienove trilogije "Gospodar prstenova". Burzum je zasada neaktivan s radom, dok Varg Vikernes trenutno služi kaznu zatvora u gradu Tromsø na sjeveru Norveške.

13.03.2008.

megadeth

Pošto je 1983. morao napustiti Metallicu, Dave Mustaine osnovao je srodni bend nazvan Megadeth. U tom bendu je vodeći gitarist i pjevač već više od 20 godina. Iako su u početku zvučali kao Metallica, s vremenom su izgradili svoj zvuk temeljen na laserski preciznim solažama i opakim salva rifovima. Uspješno su predvodili thrash metal scenu tjekom 80-tih i 90-tih. Bend se uspio održati usprkos brojnim promjenama postava i neprekidnim Mustainovim problemima s drogom. Pošto se uspješno oslobodio grozne navike, ponovo je uzeo karijeru u svoje ruke, i tako su postali jednim od najpopularnijih bendova na svijetu sve do prije par godina. Tada je zbog posljedica ozlijede ruke Mustain morao prestati svirati gitaru, pa je odlucio raspustiti bend. Ipak, njegov povratak nije trebalo dugo očekivati. Prije godinu dana Megadeth je objavio novi album ˝The System Has Failed˝. Pred malo njihova bivša kuća Capitol Records objavila je best of izdanje. ˝Greatest hits : Back to the starts˝ donosi 17 hitova koji su izabrali fanovi na službenim web-portalima benda. Ovo izdanje bilo je samo najava za golemi videomaterijal ˝Arselal of Megadeth˝. Donosi koncerte, spotove, intervjue i dosad neobjavljene kućne uratke lidera Davea Mustainea. Prošlo ljeto u SAD-u Mustaine je pokrenuo jednu od najiščekivanijih turneja- Gigantour, ne bi li konkurirao Ozzfestu. Uz Megadeth još su nastupali Dream Theater, Fear Factory, Anthrax i Life Of Agony.


Sadašnji članovi 

Diskografija 

Objavio/la 666EldAr666 u 19:07, 1 komentar(a), prin
13.03.2008.

CHILDERN OF BODOM

Children Of Bodom dolaze iz Espooa, grada nedaleko od finske prijestonice, Helsinkija. Bend je osnovan 1993. godine sa drugim imenom - Inearthed i sa stilom koji se razlikovao od današnjeg. Inearthed su osnovali petnaestogodišnjaci - Alexi Laiho (gitara, vokal) i bubnjar Jaska Raatikainen.Nakon što je Samuli Miettinen došao u bend,IneartheD je ušao u studio i snimio svoj prvi demo Implosion Of Heaven.1995.bend je ušao u Astia studios i snimio svoj drugi demo Ubiguitous Absence Of Remission.Neposredno nakon snimanja druge demo snimke bendu se pridružio Alexander Kuoppala.Krajem 1995. Samulijeva obitelj se preslila u SAD i tako je Samuli napustio Inearthed.Tako su se bendu pridružili novi basist Henkka T. Blacksmith i klavijaturist Jane Pirisjoki.U veljači 1996. snimljen je treći demo Shining.

Bend je slao svoje demo snimke raznim diskografskim kućama ali od nijedne nisu dobili odgovor.Tako su odlučili snimiti prvi studijski album.Došlo je do promjena u postavi benda.Jani Pirisjoki je izbačen i na njegovo mjesto je došao Janne Warman.Nakon snimanja albuma dobili su ponudu male belgijske diskografske kuće.Ponuda i nije bila dobra ali je bila najbolja koju su dobili pa su odlučili potpisati.U to vrijeme Alexander je radio sa Samijem Tentzom kojemu je dao jedan primjerak albuma.Sami je album dao Ewo Rytkönenu koji je radio u finskoj diskografskoj kući Spinefarm Records.Album mu se toliko svidio da im je ponudio ugovor.No Inearthed je već bio potpisao za belgijsku kuću pa su morali promijeniti ime u Children of Bodom.

Ime benda vuče porijeklo od novinarskog naziva Children Of Bodom za tinejdžere koji su, kampirajući lipnja 1960. godine na obali jezera Bodom, bili brutalno izmasakrirani. Samo jedan preživjeli zadržan je u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema.Slučaj nije riješen do danas, ali je predstavljao inspiraciju za mnoge, pa i za ovaj bend čiji je i danas zaštitni znak upravo Reaper koji nikada nije otkriven. Nedugo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimio jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 tjedana.

Uslijedile su mnogobrojne turneje, te su utom razdoblju oživjele i neke nove pjesme za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall, koji je sadržavao obradu pjesme grupe Stone, No Commands. Hatebreeder je izdan 1999., i za njim je uslijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju, te je izdat live album Tokyo Warhearts. Laiho je suradivao i sa bendovima Impaled Nazarane i Sinergy (čijom se pjevačicom Kimberly Gross i oženio). Novi singl Hate Me pušten je u prodaju nedugo prije izlaska trećeg albuma Follow The Reaper. U prvom tjednu prodan je u više od 50000 primjeraka, što ukazuje na ogroman porast popularnosti. 2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslije njega izlazi album Hate Crew Deathroll. Album je bio mješavina starijih uradaka, ali i pokazatelj daljnjeg usmjeranja glazbe CoB-a. Album je bilježio uspjehe na svim područjima, te je bend postao jedan od predvodnika cijele metal scene.

Ubrzo nakon izdavanja novog albuma, bend napušta Alexander Kuoppala, a zamjenjuje ga Roope Latvala iz Sinergya. Bend izdaje i DVD EP Trashed, Lost & Strungout, koji je bio samo predigra za 5. po redu album Are You Dead Yet?. Reakcije fanova varirale su od dobrih do loših, međutim album je komercijalno vrlo dobro prošao. u listopadu 2006. izlazi DVD izdanje koncerta u Stockholmu, u veljači iste godine.

13.03.2008.

SLAYER

Pionirski speed/thrash metal bend Slayer osnovan je u mjestu Huntington Beach, Kalifornija 1982. godine kada su gitarist Kerry King i njegov prijetelj Jeff Hanneman formirali heavy metal cover band sa Tomom Arayom (vokal, bass) i Dave Lombardom (bubnjevi), dva aspirirajuća muzičara. Za manje od dvije godine, grupa je počela svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio Brian Slagel, predsjednik diskografske kuće Metal Blade Records, koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album Show no Mercy je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog sotonizma sa recikliranim riffovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u metalu.
Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao Haunting the Chapel EP, koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album Hell Awaits izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je underground osjećaj privukao pažnju rap impresatora Rick Rubina (Run DMC, Beastie boys…) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću Def Jam Records da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je Reign in Blood koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu punka i hardcorea sa gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su Necrophobic i Angel of Death imali su približno 250 beatova po minuti. Kroz album se najviše virtualizira speed metal, koji je utiecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog stonističkog i nazi izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem. Javno izvikivanje je prouzročilo da CBS Records, Def Jam-ov distributer, odbace Reign in Blood, tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz Geffen; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u gold tiraž. Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima Tony Scaglione koji je svirao za Whiplash. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je South of Heaven. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio gold tiraž. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili skoro konstantni tokom kasnih 80-ih. 1990. izašao je Season in the Abyss koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milion kopija i dobijvši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najave svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju Clash of the Titans, koja je uključivala grupe kao što su Alice in Chains, Anthrax i Megadeth, i uglavnom neki lokalni bendove. 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki live album Decade of Aggression, još jedan platinasti hit. Image Hosted by ImageShack.us
1992 došlo je do novih problema u bendu. Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom pa je izbačen iz benda. On je zamijenjen sa Paul Bostaphom, koji je prije svirao za Forbidden. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata sa novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na soundtracku za film Judgement Night, radeći sa reperom Ice T na obradi Exploited-ove pjesme Disorder.
Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi Divine Intervention. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je thrash metal još uvijek popularan u '90-im. Divine Intervention donio je opet loše ocjene zbog arta na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi skoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar Bostaph otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu The Truth About Seafood. Njegova zamjena je došla iz grupe Testament. Bubnjar John Dette nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mijeseci zapravo. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album Undisputed Attitude koji je sadržao obrade klasičnih punk bendova kao što su Minor Threat, D.I. i GBH.
Sljedeći album bio je Diabolus In Musica koji je idan na ljeto 1998. za Columbian Records. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Zadnji Slayerov album izašao je u 2001. godini, a zove se God Hates Us All. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru bar malo promijeniti svoj stil, i samim tim su postali malo naporni za slušanje. Nakon njega u grupu se vraća bubnjar Lombardo.
29.07.2003. treba izaći novi DVD ovih thrash legendi koji se zove War at the Warfields.

13.03.2008.

METALLICA

1981. godine preko oglasa u novinama Recycler Lars upoznaje  Jamesa trazeci pjevaca za svoj metal bend.
Prvi problemi nastaju oko imena grupe, u igri su bili nazivi poput:Grinder, Blitzer i  Red Vette,ali odlucuju se za ime MetallicA koje je Lars "pozajmio"
od jednog svog prijatelja takodje metal fana.

1981. godine izdaju prvi demo singl : No Life Til Leather
Iste godine pojavljuje se i singl Hit The Lights na kompilaciji Metal Massacre 1 koji je okupio L.A. metal bendove.
u grupi sviraju Lars, James i  Lloyd Grant.

Janura 1982. grupi se pridruzuju Dave Mustain i Ron McGovney.

Aprila 1982. MetallicA snima 4 demo pjesme Hit The Lights", "The Mechanix," "Jump In The Fire" and "Motorbreath."

Jula 1982, MetallicA snima  "No Life 'Till Leather"(prvi demo), "Metal Militia," "Seek And Destroy," i  "Phantom Lord."

Avgusta 1982. Cliff Burton nastupa na Whiskey A Go Go festivalu, gdje ga  Lars i James prvi put vide i cuju. I zele ga u bendu, ali on u pocetku odbija
i pridruzuje se grupi krajem 1982. godine pod uslovom da Metallica predje u S.F.

Februara 1983. Metallica (sada sa cliffom) snima jos dva demoa  "No Remorse" i  "Whiplash."

Aprila 1983. Dave napusta grupu.

Od 10. do 27. maja 1983. godine Metallica snima prvi album  "Kill Em All" u the Barrett Alley Studiju u Rochesteru, New York.

Februara 1984. Metallica svira u Evropi u Zwolleu, Hollandija pred preko 5000 fanova.
13.03.2008.

povijest METALA

POVIJEST METALA

POVIJEST METALA


Povijest metala...odakle poceti? Od trenutka kada su prvi puta gitaru ustekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantazama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple? Ne znam tocno, ali definitivno je da, iako to mi mozda isprva necemo htjeti priznati, metal ima svoje korijene duboko ukopane u neke svjetski rasirene stilove koji danas nemaju puno veze s metalom (iako dodirnih tocaka ima, ali o njima poslije): jazz, rock 'n' roll, klasicna glazba, punk itd.
Nemojmo ici predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine proslog stoljeca kada je mladac imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakteristicnim nacinom plesa dovodio ljepsu stranu populacije u predorgazmicka stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i prosirio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslucene visine. Pocelo se stvarati rock trziste (pri cemu ne smijemo mijesati glazbu koju danas smatramo rockom i rock glazbu prije pedeset godina; ako ste ikada culi Elvisa ili neke druge tadasnje gitaristicke heroje, znat cete o cemu pricam). Medjutim, tadasnji rock zasigurno ne bi bio tako popularan da nije sadrzavao odredjenu buntovnost. Mladi zeljni promjena, vlastitog nacina zivota i izrazavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pruzao r'n'r koji je u pocecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples dovodjen u vezu s njime previse eksplicitan i prost cime je automatski predstavljao magnet za mladju populaciju. Odredjenu buntovnost rock i metal zadrzali su i do danas, iako u manjim razmjerima. U daljnjem razvoju rocka, kao relevantne mozemo navesti gotovo sve poznate i nepoznate umjetnike koji su se izrazavali kroz gitaru i tako oslobadjali svoju kreativnost. Mozemo navesti: The Who, Boba Dylana, Beatlese (kojim rock/pop definitivno postaje svjetska manija i oslobadja se lanaca koje su mu nametnuli tradicionalisti), Erica Claptona (prvenstveno kroz djelovanje grupe Cream), Grateful Dead itd itd.
Neobicno vazna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristicki ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa elektricnom gitarom. Njegov karakteristicni nacin sviranja otvara potpuno nove poglede na nacine uporabe gitare. Vazna je i cinjenica da je Hendrix dosao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromasnijeg staleza, te pruzio primjer mladima da se u zivotu moze uspjeti i na takav nacin. U vezu s rock glazbom pocinje se dovoditi i droga, alkohol, mnogi ekscesi i poroci koji su redovito uzimali danak u zivotima popularnih. Spomenimo samo Hendrixa, Presleya i Morrisona.
Sezdesete godine su bile mozda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnostvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidze i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Mozemo reci da se u sezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se racuna njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice sezdesetih do dana danasnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath. Svaka od spomenutih grupa imala je svoju karakteristicnu liniju. Glazbenici poput Keitha Richardsa, Jima Morrisona, spomenutog Coopera, Ritchie Blackmora, Pagea i Planta, Iana Gillana,Tony Iommia i Ozzy Osbournea predstavljali su individualne stilove glazbenog izrazavanja kojim su izravno inspirirali mnoge glazbenike metala.
Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevac Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su cesto granicili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnocom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odlicnih albuma na kojima susrecemo tada najzesce dionice koje su se uopce mogle cuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka. Njihova glazba postaje puno cvrsca, orijentirana prvenstveno na (jednostavne) gitarske riffove i glasnu ritamsku sekciju. Black Sabbath stekao je svjetsku popularnost koja je bila zacinjena, standardno, drogama i alkoholom, ali i nerijetkim promjenama postave. Ozzy ima uspjesnu solo karijeru, dok ga je privremeno na vokalima zamijenio Ronnie James Dio, iz postava Dio ("Holy diver") i Rainbow ("Long live rock n' roll") i jedno vrijeme cak Ian Gillan iz Deep Purplea. Prvi album Black Sabbatha "Black Sabbath", izdan iste godine kao i Deep Purpleov debi "In rock" (68), kao i nesto kasnije izdan prvi album Led Zeppelina "I" oznacili su pocetak nove glazbene ere i ujedno slove kao remek djela glazbe.
Ne smijemo zaboraviti jos par velikih imena koji su iza sebe ostavili duboki otisak kvalitetne glazbe i koji su karakterizirali lomljenje granica umjetnosti, te sirenje glazbe na neistrazena podrucja: Pink Floyd, Genesis, Yes, Jethro Tull i King Crimson su samo neka imena progresivnog rocka koji krajem sezdesetih tek uzima zamah.
Nalazimo se u sedamdesetima u kojima doslovno cvjetaju dobra rock i stvaraju prva prava metal imena od kojih neke grupe djeluju i do danas uzivajuci zasluzenu slavu. Kao nezaobilazne spominjemo: AC/DC (albumi klasici: "Back in black", "Highway to hell", "Let there be rock" itd.), Motörhead ("Ace of spades", "1916"), Bon Jovi ("Slippery when wet"), Aerosmith ("Pump", "Toys in the attic"), Rush ("2112", "Moving pictures"), Uriah Heep ("Demons & wizards"), Kiss ("Alive I & II"), Scorpions ("Lovedrive"), Blue Öyster Cult ("Fire of unknown origin") (nekima od navedenih grupa uporno se prisivao pridjev 'metal' iako je njihova glazba bila daleko od toga). U sedamdesetima je osnovan i Judas Priest koji je u svojim pocecima svirao hard rock, dok se tek kasnijim izdanjima (pocetkom osamdesetih) i pronalazenjem vlastitog stila mogao nazvati metal (buduci da je djelovao i prije osamdesetih, Priest se ne ubraja u NWoBHM).
Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Vec i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reci za metal. Osim sto je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je pocelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena pocetkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasicima grupa koje vecinom nisu uzivale popularnost metalnih djevica, Saxon ("Strong arm of the law", "Wheels of steel"), Raven ("Rock until you drop"), Demon ("The unexpected guest"), Venom ("Black metal"), Angel Witch ("Angel witch"), Tygers of Pan Tang ("Spellbound"), Samson ("Shock tactics"), Diamond Head ("Lightning to the nations") itd. Glazba postaje nedvojbeno brza, zahtjevnija i glasnija. Britanska, ali i svjetska javnost slavila je svoje junake koji su prodavali mnostvo ploca i nastupali pred rasprodanim halama. Nedvojbeno, za vrijeme NWoBHMa (koje je trajalo od kraja sedamdesetih do otprilike '83. ili 84'.i koji je uz Black Sabbath glavni kamen temeljac metala) metal je dozivljavao jedan od svojih vrhunaca i mnostvo vjecnih klasika. Pozitivna atmosfera koja je tada vladala oko metala rijetko je kada ponovno dosegnuta. Posebno interesantan je fenomen zvan Iron Maiden. Grupa je uvijek, a posebno u svojim prvim danima, uvijek bila par koraka ispred 'konkurencije' i bili su kao proroci buduceg zvuka. Ono sto je ostalo kao njihova glavna karakteristika do dana danasnjih je nezamjenjiva melodija, dok su pjesme kao sto su "Prowler", "Iron Maiden", "Wrathchild", "Murders in the rue morgue" ostale rado slusane do danas, dok bi pjesma kao sto je "Purgatory" koja je stara punih 20 godina, komotno mogla stajati na bilo kojem kvalitetnom power metal albumu danasnjice. Mnogo toga se mijenja u bandu odlaskom Di'Anna, a dolaskom pjevaca spomenute grupe Samson, Brucea Dickinsona.
Negdje usporedno s razvojem NWoBHMa u Velikoj Britaniji prije nego sto je americki metal dozivio svoj boom, poznati su bili glam (shock) rockeri. Prisjetite se grupa Mötley Crue, Poison, Alicea Coopera, W.A.S.P i, naravno, KISSovaca. Sto im je bilo zajednicko? Nasprejane, naviklane polumetarske frizurice u zrak, make-up, u najmanju ruku interesantni kozni outfiti i sladunjavi rock zvuk (koji je na trenutke znao graniciti s metalom) koji je, osim sto je bio dosta eksplicitan (live nastupi), bio pravi magnet zlocestih curica s kojima su clanovi spomenutih grupa svakodnevno lumpali, cinili bezbrojne ekscese i mlatili ogromnu paru. Medjutim, naslo se i tu interesantnih albuma: "Shout at the devil", "Billion dollar babies", "W.A.S.P."...
Ostanimo jos malo u Americi. Dijelom pod utjecajem metal booma iz Velike Britanije, dijelom iz vlastite kuhinje, Amerikanci su pocetkom osamdesetih imalo stosta kvalitetnog za ponuditi na podrucju metala. Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rodjenih bandova, od kojih je medju vaznijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvaznija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na cijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i jos mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok cetvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se vec nazire njihovo buduce kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.
Polako s vremenom, pocetni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju pocele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rodjen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadrzavao za ono vrijeme par do tada najzescih riffova koji su se mogli cuti: tu su prednjacili pocetak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia". Medjutim, definitivno najzesce grupa koja se krajem prve polovine osamdesetih mogla uopce cuti bila je grupa Slayer koji su imali mnogo problema sa snimanjem svojih albuma jer producenti nisu imali iskustva s tako brzim zvukom, a ni tehnologija nije bila prikladna. Kult je stvoren izdanjima "Ride the lightning", "Hell awaits" i Anthrax "Fistful of metal". Ali, svijet nije ni priblizno znao sto mu se sprema: prvo je Exodus izdao thrash bombu "Bonded by blood" 1985, a godinu dana kasnije Slayer je izdao najbolji thrash metal album ikada "Reign in blood" koji je djelomicno zasluzan i za razvoj agresivnijih pravaca metala u buducnosti. Ovaj pravac metala usko je povezan s Bay Area podrucjem odakle dolaze najveca imena thrash metala. Lavina je pokrenuta: Testament ("The legacy"), Vio-Lence ("Oppressing the masses"), Megadeth ("Rust in peace"), Death Angel ("The ultra violence"), Forbidden ("Forbidden evil"), Heathen ("Victims of deception"), Flotsam and Jetsam ("Doomsday for the deciever"), Overkill ("Feel the fire")...usporedno s Amerikom, thrash virus zahvaca i sve ostale dijelove svijeta. Krenimo od sjevernih susjeda Amerike, Kanade, koja je ponudila legendu Annihilator, grupu predvodjenu Jeff Wattersom, gitaristickim genijalcem i prefekcionistom, koja izdaje klasiku "Alice in hell"; prijedjimo ocean: Njemacka - dovoljno je spomenuti tri thrash legende: Kreator ("Endless pain", "Pleasure to kill"), Sodom ("Agent orange") i Destruction ("Infernal overkill"), a tu su jos i Tankard ("Chemical invsion"). U Brazilu izlaze prvi albumi Sepulture koji zasada nemaju previse veze sa thrash metalom.
Iako je prva polovina osamdesetih u Europi bila prvenstveno pod dominacijom Velike Britanije i NWoBHM-a (Maideni standardno izdaju klasike "The number of the beast", "Piece of mind", "Powerslave", a Judas Priest svoje "Defenders of the faith" i "Screaming for vengeance"), i u drugim dijelovima starog kontinenta su se dogadjale interesantne stvari. U Njemackoj je osnovan Accept pod vodstvom Uda Dirkschneidera (kasnije se odvaja i osniva grupu UDO) i izdaju se klasici "Restless and wild" i "Breaker", osniva se Grave Digger ("Heavy metal breakdown"), Running Wild ("Black hand inn"). Scorpionsi izdaju svoje klasike. U Svicarskoj djeluje postava Hellhammer pod dominacijom Toma G. Warriora, dok se raspadom doticne skupine osniva legendarni Celtic Frost ("Morbid tales", "To mega therion") koji uz Svedjane Bathory ("Bathory", "Under the sign of the black mark") smatra zacetnikom black metala. Nezaobilazna je i Danska u kojoj tada malo poznati King Diamond zajedno sa Hankom Shermanom osniva Mercyful Fate ("Melissa, i fenomenalni "Don't break the oath"). Postavljaju se i korijeni death metala djelovanjem skupine Possessed ("Seven churches").
Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetnicke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven"). Prije no sto se bacimo na death metal, obavezno moramo spomenuti Nijemce Helloween koji albumima "Walls of Jericho" i "Keeper of the seven keys part I & II" postavljaju temelje melodicnog power metala (djelomicno u korelaciji i s nazivom Epic metal) ciji stil ce biti kopiran nebrojeno mnogo puta u buducnosti. Power metal se zasniva prvenstveno na melodijama, gitaristickim finesama kroz virtuozne solaze, vokal je ugodan i cesto visok, dok je glazba himnicna. Glavni predstavnici power metala osnivaju se upravo u ovom razdoblju: Kai Hansen, gitarist Helloweena, nakon nekog vremena napusta Helloween i osniva svoj kultni band Gamma Ray s kojim u osamdesetima izdaje "Heading for tommorow". U Finskoj Timmo Tolkki osniva Stratovarius, s kojim izdaje ne bas najbolji debi "Fright night", dok je Njemackoj Blind Guardian izdaje prvi album "Battalions of fear". Od slicnih u Americi moramo spomenuti Vicious Rumors ("Digital dictator"), Virgin Steel i Fates Warning. Sto se tice thrash metala u ovom razdoblju, moramo spomenuti da Kreator izdaje svoje najbolje izdanje "Extreme aggression" kao i Sodom, dok Sepultura izdaje mocni "Benath the remains". King Diamond se razilazi sa Shermanom i osniva skupinu King Diamond s kojom izdaje odlicne albume "Abigail", "Them", "Conspiracy"...
Kao sto je vec spomenuto, kao osnivace death metala spominju se Possessed svojim albumom "Seven churches", dok je u vecoj mjeri za razvoj spomenutog pravca zasluzan (tada mladac) Chuck Schuldiner sa svojom legendarnom grupom Death. Death metal je agresivan stil koji se sastoji od zestokog i veoma brzog bubnjarskog ritma, najcesce (u pocetku) jednostavnih jednozicanih riffova i grubog, nerazumljivog vokala. Zasto je death metal bio toliko popularan? Definitivno zbog osvjezavajuceg, novog i zesceg zvuka. Slava NWoBHMa je davno prosla (ostali su samo najjaci: Maideni izdaju svoje najbolje albume: "Somewhere in time" i "Seventh son of a seventh son"; Saxon), dok thrash revolucija gubi na snazi...tada je izronio death metal i pokrenuo novi val talentiranih glazbenika. Naravno, u pocetku u dubokom undergroundu djeluje Death i vrsi najveci dio posla za death metal izdavanjem svog debija "Scream bloody gore" (87). Brzo i zestoko - kritizirano na sve strane ali mladi su prihvatili album. "Leprosy", "Spiritual healing", "Human"... da ne nabrajamo dalje sve same klasike grupe Chucka Schuldinera (R.I.P.) na kojima prolazi razvoj od nekontrolirane agresije do tehnickog savrsenstva. Razliciti glazbenici koji su djelovali u grupi Death osnovali su kultne grupe: Massacre ("From beyond"), Autopsy ("Severe survival) i Cynic ("Cynic", uz Death, u pocetku najvisi stupanj tehnicke perfekcije). Dok smo u Americi, neizbjezno moramo spomenuti Floridsku scenu koja se smatrala najjacom na svijetu: zvijezde death metala Morbid Angel ("Altars of madness"), Obituary ("Cause of death"), bezboznici Deicide ("Legion") i Malevolent Creation ("Retribution"). Tu su jos mnoge istinske zvijezde death metala: Cannibal Corpse ("Tomb of the mutilated") i Suffocation ("Effigy of the forgotten") koji je uz Immolation ("Dawn of possession") zacetnik raznih varijacija death metala. Ni Europa nije bila postedjena death metal booma: u Svedskoj su osnovani Entombed (koji svojim albumom "Left hand path" stvaraju karakteristican svedski zvuk gitara), raspadom grupe Carnage (jedini album "Dark recollections") stvaraju se zvijezde Carcass (Englezi) i Dismember ("Like an everflowing stream"), dok djeluju jos Unleashed ("Accross the open sea") i Grave ("You'll never see..."), a ubrzo se osniva Hypocrisy koji izdaje svojim prvi album "Penetralia" i Edge of Sanity ("The spectral sorrows"). U pocetnim stadijima u death metalu se nije upotrebljavao tzv. blastbeat (ukrucivanje ruke da bi se postigao sto brzi bubnjarski ritam). Medjutim, teznjom stvaranja sto brzeg zvuka, blastbeat se pocinje razvijati i mislim da ga je po prvi puta upotrijebila engleska grupa Napalm Death na svojim prvim albumima ("Scum" i "From enslavement to obliteration") kada je jos svirala grind core. Grind core se sastoji od kratkih (po jedno minutnih ali i kracih) izljeva agresije, par blastbeatova i pokojeg riffa. Sadrzi jednostavnost punka, ali je puno zesci. Uz spomenute Napalm Death, i grupa Carcass je u svojim pocecima svirala grind core (na albumu "Reek of putrefaction"; njihova klasika: "Necroticism") dok se kasnije okrece cistom death metalu. Od Engleza , moramo spomenuti jos Bolt Thrower ("Warmsater") i Benediction ("Transcend the rubicon"). Ostale zemlje: Austrija - Pungent Stench (koji su upotrebljavali razlicite nemetal elemente u svojoj glazbi: "For God your soul...for me your flesh") i Disharmonic Orchestra ("Expositionsprophylaxe"); Nizozemska - Gorefest ("False"), Sinister ("Diabolical summoning") i Asphyx ("The rack"); Finska - Amorphis (mnogo folklornih elemenata; "Tales from the thousand lakes") i Sentenced ("North from here"); Kanada - Kataklysm ("Temple of knowledge"); Cryptopsy (Whisper supremacy"); Njemacka - Morgoth ("Cursed"); Poljska - kao sto se vidi iz prijasnjih redaka, metal nije nikada bio velika stvar Istocne Europe, prvenstveno jer zapadna glazbena industrija nije bila okrenuta na to podrucje; ali i tamo se svirao odlican death metal. Dosta je spomenuti fenomenalnu grupu Vader ("De profundis", koja je i danas zvijezda death metala i ima u svojim redovima najbrzeg svjetskog bubnjara, Doca) i Cehe Krabathor ("Orthodox"). Dakle, death metal je oko devedesetih prozivljavao svoj vrhunac kada su mnogi bandovi sletjeli cak i u sluzbene top-ljestvice medju rock i pop postave. Dijelom zbog umjetnickog sazrijevanja, ali i dijelom zbog komercijalizacije, neke grupe napustaju izvorni death metal zvuk i pocinju graniciti sa drugim stilovima, ali to ne znaci da gube na kvaliteti! Kao takve spomenimo Gorefest koji na odlicnom albumu "Soul survivor" uz death metal spaja i rock elemente; isti slucaj je sa Carcassom na albumu "Swansong"; Amorphis na genijalnom albumu "Elegy", a jos vise na albumu "Tuonela" prelazi na heavy metal sa utjecajem rocka sedamdesetih; Hypocrisy albumom "Abducted" zalazi u atmosfericnije vode, ali izdaje samo vrhunske albume; Napalm Death koji albumom "Diatribes" prekida onu ultra brzinu kao na remek djelu "Utopia banished"; Morgoth na albumu "Feel sorry for the franatic"; Therion koji spaja klasicnu glazbu s metalom ("Theli"), Tiamat koji prelazi polako u gothic i ambijental ("Wildhoney"). Mnoge grupe su u svoje pjesme ugradjivale melodije ali i heavy metal elemente NWoBHMa. Kao zacetnik melodicnog death metala smatra se svedska grupa At the Gates svojim albumom "Slaughter of the soul" i Carcass svojim izdanjem "Heartwork". Posebno svedske grupe su prihvatile takav nacin muziciranja: spomenimo Unanimated ("In the forest of the dreaming dead"), Dark Tranquillity ("The mind's I") i In Flames ("Lunar strain") kao zacetnike. Medjutim i death metal vrhuncu polako dolazi kraj. Ogroman broj mladih, neinventivnih bandova, i jos veci broj undergound labela uvjetovao je pad zanimanja za death metal koji se polako vraca odakle je i dosao - u underground negdje '93. ili '94., dok svijet okrece glavu prema drugim pravcima.
Pocetkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostizu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspjesniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko trziste albumom "Images and worlds" kojim sirom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray, Stratovarius i drugi power metal bandovi pocinju stvarati svoj karakteristican zvuk koji ce kulminirati fenomenalnim albumima nesto kasnije; raspadom grupe Sanctuary ("Into the mirror black") nastaje postava Nevermore ("Nevermore")...medjutim, u Americi se stvara nova pomama: grunge. Buduci da nema neke prevelike veze s metalom (osim mozda zestokog zvuka gitare), spomenut cemo samo osnovne grupe, albume i dogadjaje tzv. 'zvuka iz Seattla': predvodnici Nirvana ("Nevermind"), Pearl Jam ("Ten"), Soundgarden ("Badmotorfinger"), Alice in Chains ("Dirt") samo su najutjecajnije grupe grunga koje mediji bucno slave. Medjutim, slava ima i svoju crnu stranu: pritisak medija i fanova, alkohol, droge, nedostatak privatnosti dovode do tog da ikona grungea, Kurt Cobain, zavrsava svoj zivot nesretno, kao i mnogi poznati prije njega: samoubojstvom 5.4.1994. i gotovo automatski se gusi grunge koji je svjetskim listama vladao jedva nesto vise od godine dana. Moramo dodirnuti i hard core koji svoje temelje i glavne predstavnike ima prvenstveno u Americi. Tekstovi bazirani vecinom na socijalnoj kritici, mocni gitaristicki riffovi i linije bassa i temperamentni live show. Glavni predstavnici: Pro-Pain ("Foul taste of freedom"), Biohazard ("Urban discipline"), Agnostic Front ("One voice"), Sick of it All ("Scracth the surface"), Downset ("Downset").
Receno je vec da je Black Sabbath zacetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal. Uz Trouble, kao klasike dooma koje ga podizu na novu razinu, tu su Candlemass ("Epicus doomicus metallicus", "Nightfall"), Saint Vitus ("Die healing"), Solitude Aeturnus ("Through the darkest hour"), Cathedral ("Forest of equilibrium")...kao nezaobilazne tu su i Anathema ("Serenades", "Eternity", "Judgement") i My Dying Bride ("Turn loose the swans", "The angel and the dark river"). Obje grupe krenule su sa iste tocke - spoj doom metala kroz glazbu i death metala kroz vokale izdajuci fenomenalne albume. Medjutim, Anathema se polako pronalazi u akusticnom gothicu, dok My Dying Bride prvo eksperimentira razlicitim zvukovima, dok se kasnije vracaju (i do danas su odani) izvornom doomu s pocetka karijere. Kao danasnje perspektivne grupe mozemo spomenuti The Sins of Thy Beloved ("Perpetual desolation") i Tristaniu ("Beyond the veil") koji doom spajaju s gothicom. Na ovom podrucju i Hrvatska ima grupu svjetske razine: Ashes You Leave.
Uz death metal, jos jedan stil metala ulazi u krajnosti izrazavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vodja Mayhema, pod pseudonimom Euronymous takodjer vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se teroristickim akcijama (paljenje crkava) bori protiv krscanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion). Stvari su kulminirale kada je vodja grupe Burzum, Varg Vikernes okrutno ubio Euronymousa jer je htio preuzeti vodstvo nad krugom i zbog nerijesenih poslova oko izdavanja Burzumova albuma (Burzum je bio pod Euronymousovom izdavackom kucom) .Vikernes je osudjen na 23 godine zatvora i od tada vise ne djeluje 'Crni krug'. Kakav zvuk uoblicuje black metal? Agresivnu glazbu kroz karakteristicne riffove, blastbeatove i krijestece vokale, uz koju su gotovo u potpunosti izbacene solo dionice pojedinih instrumenata, dok je karakteristicno prepoznatljiv image - corpse paint. Oblici black metala: primitivni black metal (zastupaju grupe Darkthrone, Gorgoroth, Khlod koja se zasniva na namjerno losoj produkciji koja docarava grubost glazbe i jednostavnoj glazbi), viking metal (Enslaved, ima vise veze s tekstovima nego s glazbom), dark metal (Aeternus, vise atmosfericnija glazba), black-gothic metal (Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Limbonic Art, spoj black metala najcesce samo kroz vokale i glazbe koja zna cesto graniciti s thrashom, heavy metalom i gothicom), black-death metal (Dissection, Naglfar) itd. Najbolji norveski bandovi i njihovi albumi: Emperor ("In the nightside eclipse", "Anthems to the welkin at dusk"), Enslaved ("Frost", "Eld"), Immortal ("Battles in the north", "At the heart of winter"), Satyricon ("Dark medieval times", "Nemesis divina"), Borknagar ("Quintessence"), Ulver ("Bergtatt"), Dimmu Borgir ("Stormblast", "Enthrone darkness triumphant"), Limbonic Art ("In abhorrence dementia"), Ancient ("Proxima centauri"), Solefald ("Pills against the ageless ills") i jos mnoge mnoge. Ostale zemlje: Svedska - Marduk ("Opus nocturne", "Panzerdivision marduk"), Dark Funeral ("The secrets of the black arts") , Dissection ("Storm of the light's bane"), Naglfar ("Diabolical"); Finska - Impaled Nazarene ("Latex cult"), ...and Oceans ("a.m.g.o.d."); Velika Britanija - Cradle of Filth ("The principle of evil made flesh", "Cruelty and the beast"), Bal-Sagoth ("Starfire burning upon..."), Hecate Enthroned ("Dark requiems and unsilent massacre"); Njemacka - Agathodaimon ("Blacken the angel"), Nocte Obducta ("Taverna"), Nagelfar ("Virus west"); Belgija - Ancient Rites ("Dim carcosa") itd. Jednako sto je mucilo death metal, pogadja i black: mnogo nekvalitetnih grupa i malih underground izdavackih kuca koje svakakav srot izbacuju na trziste. Takodjer, mnoge grupe su nasle svoj karakteristican izricaj: Emperor progresivni black metal (fenomenalni "Prometheus"), Enslaved u atmosfericnijem metalu ("Monumension"), Satyricon u podosta hladnim, industrial zvukovima ("Rebel extravaganza") itd. Black metal je cak pronasao svoj put u svjetske top ljestvice i to vecinom one grupe koje su imale potporu vecih diskografskih kuca.
Krug metala se polako zatvorio i pocinje se okretati ispocetka. Neki stilovi koji devedesetih nisu imali zasluzenu popularnost, sada ponovno dolaze u prvi plan. Diskografska kuca Nuclear Blast potpisivanjem ugovora sa svedskom grupom HammerFall 1997. i izdavanjem njihova albuma "Glory to the brave" ponovno pokrece popularnost power i heavy metala i nove (vise-manje kvalitetne i inovativne) grupe nicu kao gljive ili stari veterani izdaju najbolje albume: Blind Guardian dostize svoj vrhunac izdavanjem albuma "Imaginations from the other side" i "Nightfall in middle-earth", Iced Earth pronalazi put do svoje popularnosti albumom "The dark saga", Gamma Ray najkasnije od albuma "Land of the free" je, uz spomenute, slijepe cuvare najomiljenija njemacka power metal grupa, Helloween koji se neko vrijeme odvojio od svojih korijena, vraca na scenu albumom "Master of the rings", Stratovarius je nasao svoj stil izdanjem "Episode" i "Visions", mladci Edguy utvrdjuju svoj polozaj albumom "Theatre of salvation"; talijanska scena prsti dobrom glazbom, ali i pretjeranim kopijama. Izvornici: Rhapsody spajaju metal sa mnogo klasicne glazbe "Symphony of the enchanted lands" i Labyrinth "Return to heaven denied" su dvije najeksponiranije talijanske power metal postave. Njemacki veterani Rage takodjer upotrebljavaju cijeli orkestar u svojoj glazbi i postizu svoj vrhunac albumom "XIII", ali i oni imaju mlade snage kao sto su Brainstorm ("Metus mortis") i Angel Dust ("Enlighten the darkness"); Amerikanci jos uvijek brizno cuvaju svoj izvorni stil s pocetka osamdesetih: Steel Prophet nikada nije imao vecu publiku, ali izdaje odlicne albume ("Messiah"), Jag Panzer sada postize svoj vrhunac albumima "Thane to the throne" i "Mechanized warfare", Kamelot albumom "Karma", Brazilci Angra se nakon odvajanja od prvog pjevaca Andre Matosa uspjesno vracaju na scenu albumom "Rebirth"..
Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Sto karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, mozemo reci da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil zivim. Preletimo kratko: sad vec gotovo starci NWoBHMa jos uvijek djeluju - Iron Maiden se vraca u srca fanova (i na top ljestvice) ponovnim ujedinjenjem s Bruceom Dickinsonom ("Brave new world") i naravno pune hale, misljenja oko Judas Priesta su podijeljena - svi se slazu da je pjevac Tim Owens prava zamjena za Rob Halforda (koji se nakon eksperimentalnih albuma solo karijere vraca metalu albumom simbolicnog imena "Ressurection"), ali neki ne prihvacaju njihov modernizirani zvuk ("Jugulator", "Demolition"); i Saxon je jos uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal ("Killing ground"); prvi pjevac Maidena - Paul Di'Anno nije uspio napraviti uspjesnu solo karijeru (grupa Killers), ali uspjesno zivi na staroj slavi dok sa druge strane Dickinson ima uspjesne solo albume iza sebe ("Accident of birth", "Chemical wedding")......thrash metal i danas ima svoje zvijezde: klasicna trojka: Kreator, koji nakon eksperimentalnih albuma izdaju svoj najbolji thrash album ("Violent revolution")/Sodom ("M-16")/i ponovno oformljeni Destruction ("The antichrist") vladaju pozornicama, veterani Slayer ce izgleda jos dugo biti s nama ("God hates us all") iako u malo moderniziranoj verziji, Annihilator jos uvijek zna dobrano zaprziti ("Criteria for a black widow"), dok su za thrash neobicno vazne 'mlade' grupe poput The Haunted ("The haunted made me do it"), Darkane ("Insanity"), Meshuggah ("Chaosphere") ili Raise Hell ("Not dead yet")......progresivni metal ima veliku hordu poklonika. Metal prozet kompleksnim riffovima, strukturama i izvedbom koja zahtijeva savrseno poznavanje instrumenata predvodjen je Drem Theaterom koji vec mnogo godina dokazuje svoje predvodnistvo na tom polju ("Scenes from a memory"); tu su jos Spock's Beard ("The light") predvodjenim Nealom Morseom; Symphony X ("V"), Majestic ("Trinity overture"), Pain of Salvation ("Remedy lane"), Threshold ("Hypothetical"), Transatlantic ("Bridge across forever"), Ayreon ("Into the electric castle"), Shadow Gallery ("Carved in stone"), Vanden Plas ("Far off grace"), Devin Townsend ("Terria") i jos mnogi, dok od zesceg sektora tu mozemo ubrojiti karizmaticne Svedjane Opeth ("Still life")......death metal jos uvijek se nije u potpunosti oporavio od svog ponovnog ponora u dubine undergrounda. Medjutim, stari veterani koji su uvijek bili odani svome stilu drzali su death metal na zivotu: Cannibal Corpse ("Bloodthirst"), Bolt Thrower ("Honour-valour-pride"), Morbid Angel ("Gateways to annihilation"), Malevolent Creation ("Envenomed") dok se mnogi prokusani bandovi vracaju izvornom zvuku. Navedimo samo Napalm Death ("Enemy of the music business"), Hypocrisy ("Into the abyss") i Kataklysm ("The prophecy"). Od novih dobrih grupa ti su Nile ("Black seeds of vengeance"), Die Apokalyptischen Reiter ("All you need is love"), God Dethroned ("Bloody blasphemy") ili The Forsaken ("Manifest of hate") dok ce se naci i pokoji interesantan grind band poput LockUp ("Pleasure pave sewers"); cvjeta svedski melodicni death metal - uz izvornike In Flames ("Clayman") ili Dark Tranquillity ("Haven"), tu su Soilwork ("A predator's portrait"), Gardenian ("Soulburner") ili Dispathed ("Motherwar"); kao zadnji stil vezan (djelomicno) uz metal koji se pojavio na svjetskoj sceni, imamo nu metal. Nu metal prvenstveno je vezan uz mladu generaciju koja je nezadovoljna nacinom zivota i opcenito stanjem u svijetu. Nu (neo) metal razvio se na temeljima koje su postavile grupe Rage Against the Machine ("Rage against the machine"), Fear Factory ("Demanufacture"), Tool ("Aenima") i Machine Head ("Burn my eyes"). Kao prethodnike ovog zanra kojeg karakteriziraju zestoke gitare, agresivni i melodicni vokali i mnogo histeriziranja i granica s hip-hopom i miksanjem navodimo Korn ("Life is peachy"), Limp Bizkit ("Significant other"), Linkin Park ("Hybrid theory", najprodavaniji album u Americi 2001. godine), Papa Roach ("Infest"), Slipknot ("Iowa") i System of a Down ("Toxicity") i Mudvayne, Static-X, (hed)P.E., Disturbed itd. I grunge prolazi svoju fazu obnove djelovanjem mega popularnih grupa kao sto su Creed ("Human clay"), Nickelback ("Silver side up"), Staind ("Break the cycle"), Tantric ("Tantric") itd.
Kao sto se vidi iz prilozenog, metal ima danas mnogo toga dobrog za ponuditi. Medjutim, situacija nije tako svijetla i u stvarnosti. Metal je, ako gledamo usporedno sa ostalim svjetskim glazbenim 'pravcima' debelo u undergroundu, i iako ima kvalitetniju glazbu, ne moze im konkurirati. Ali, i u tami ima svijetlih tocaka: kao primjer zemalja u kojima je metal itekako popularan, mozemo navesti Njemacku koja je oduvijek bila centar metala i u koju metal grupe najradije navracaju u svojim turnejama ali i izvor novog zvuka. Uz kvalitetnu power, thrash i black scenu, u Njemackoj se razvila i 'folklorna metal' scena (uz zesce riffove se upotrebljavaju mnogi nacionalni instrumenti i stare melodije i napjevi; karakteristican image) koju predvode grupe In Extremo ("Suender ohne Zuegel"), Subway to Sally ("Hochzeit"),Tanzwut ("Labyrinth der Sinne") ili Corvus Corax ("Mille anni passi sunt"), dok mozemo naci jos par inovativnih grupica poput Rammsteina ("Mutter"). Ali i Finska ima scenu koja se izdigla na razinu drzave i u kojoj cvjeta metal u potpunosti: Nightwish, grupa s opernom pjevacicom uziva svjetsku slavu ("Oceanborn"; kada smo vec dodirnuli metal sa zenskim vokalima, ne smijemo ne spomenuti Norvezane Theater of Tragedy, Talijane Lacuna Coil ili rock Nizozemce The Gathering), spomenuti Amorphis ("Am universum" ciji prvi singl je nekoliko tjedana bio na vrhu finskih top listi), Sentenced ("Crimson"), virtuoze Children of Bodom ("Hatebreeder"), blackere Impaled Nazarene ("Absence of war does not mean peace"), Stratovarius i mladu nadu power metala Sonatu Arcticu ("Ecliptica").
13.03.2008.

black sabbath

Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona kod Birminghama u Engleskoj, no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog Johna Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrence "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove.

Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema glazbi. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno. 1967.godine osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile Wicked World i Black Sabbath, a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1935. u Black Sabbath. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku.

Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim riffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata. Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom Paranoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput Black Sabbath, War Pigs i Iron Man, no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album Master Of Reality, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom Sweet Leaf, kao i hitovi Into The Void i Children Of The Grave. Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo. Sabotage (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je Technical Ecstasy (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon Technical Ecstasy Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio Never Say Die!, ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak s Heaven And Hell albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma Seventh Star (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je Reunion, live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.

Diskografija [uredi]

Black Sabbath postava
(1969-1979)
(1979-1980)
(1980-1982)
(1982-1983)
(1983-1984)
(1984-1985)
(1985-1986)
(1986-1987)
(1987)
(1987-1988)
(1988-1989)
(1989-1991)
(1991-1992)
(1992-1994)
(1994-1995)
(1995-1997)
(1997-1998)
(1998)
(1998-)

Albumi [uredi]

Godina izlaska Naziv Izdavač
1970 Black Sabbath Warner Bros.
1970 Paranoid Warner Bros.
1971 Master of Reality Warner Bros.
1972 Black Sabbath, Vol. 4 Warner Bros.
1973 Sabbath Bloody Sabbath Warner Bros.
1975 Sabotage Warner Bros.
1976 Technical Ecstasy Warner Bros.
1978 Never Say Die! Warner Bros.
1980 Heaven and Hell Warner Bros.
1981 Mob Rules Warner Bros.
1982 Live Evil Warner Bros.
1983 Born Again Warner Bros.
1986 Seventh Star Warner Bros.
1987 The Eternal Idol Warner Bros.
1989 Headless Cross I.R.S.
1990 TYR I.R.S.
1992 Dehumanizer Warner Bros.
1994 Cross Purposes I.R.S.
1995 Cross Purposes Live I.R.S.
1995 Forbidden EMI
1998 Reunion Epic Records
2002 (snimano 1970-1975) Past Lives Sanctuary Records
10.03.2008.

Ajsa

I zaboravi ja staviti Ajsu...cccc...pa ovako:Ajsa je sesti razred osnovne skole...I naravno odlican ucenik..Njen msn je odbojkasica9@hotmail.com...Slusa sve sto joj se svidi..Dobra je frendica..Nema momka pa zato navalite,dok je slobodna..hehee..et nemam vise sta reci o njoj...to je sve..

10.03.2008.

AzRa_____rock

Ovo vam je moja sestra..Zove se Azra.hehee..Prvi je razred srednje skole,ide u gimnaziju..Odlican je ucenik(ali nije neki streber)...Njen msn je azra_333_rock@hotmail.com.Slusa rock,thrash,heavy metal,i pomalo punk,neke grupe..Obozava Ozzy Osbourne-a,kao i Black Sabbath,a slusa jos i Slayer,Kreator,Megadeth...itd.itd...Ma Azra ko Azra...Eto to vam je sve o mojoj sestri....Mislim nije bas sve jer to je nemoguce...hehee..poZzZzZ

09.03.2008.

ELDAR_SATRIANI

I da vam predstavim Eldara...Sesti je razred,odlican ucenik...Trenira kosarku,svira gitaru(gotov je stigao Satrianija)Extra je drug...Slusa Rock,Metal...Obozava Satrianija...Nema zasad cure pa navalite..et to je sve o njemu..

09.03.2008.

Alen----------k0l3g4

Ovo vam je Alen,jedan od mojih naj najboljih drugova...Odlican je ucenik,sedmi je razred...Trenira kosarku tri godine,slusa rock,metal, sve sto mu se svidi....Naravno cure lude za njim..heheee...salim se ba...Svira klavijaturu u nasim bendu(STA BI MI BEZ NJEG)..Clan je nase klape..Ma sta vise da kazem o njemu...

04.03.2008.

NIRVANA-you know you right

I will never bother you
I will never promise you
I will never bother you

Never say a word  again
I will crawl away for good

I will move away from here
You wont be afraid of fear
No thought was put in to this
Always knew it would come to this

Things have never been so swell
I have never failed fo feel
Pain [3x]

You Know're Right  [3x]

I'm so warm and calm inside
I no longer have to hide
Let's talk about someone else
Sterling silver begins to melt
Nothing really  bothers her
She just wants to live herself

I will move away from here
You wont be afraid of fear
No thought was put into this this
I always knew to come like this

Things have never been so swell
I have never failed to feel
pain [5x]

You know You are Right [12x]
You Know Your rights [5x]
pain[1x]

04.03.2008.

M1RZ4---------- kol3g4

Ovo vam je Mirza...Moj najbolji drug,ma da nije bio,juce smo se pomirili...Sesti je razred,odlican je ucenik...I zaboravio sam vam reci da je on pjevac u nasem bendu...Slusa Rock..Trenira fudbal vec cetiri god..extra je drug..et to je sve o njemu...

03.03.2008.

S33F1C4

Ew da vam predstavim moje frendove...Prvo cu vam predstaviti moju najbolju frendicu,a to je Jaca.....Extra je drugarica,sedmi je razred,odlicna je ucenica...Ona je u nasoj clpi i najluđa je među nama..hehee..Slusa sve sto joj se swidi...Eto sta vise da kazem o njoj,extra je..

02.03.2008.

zaboravio sam svoju sliku...jbg...

et...zaboravi ja sebe,kud ces dalje..Evo da vam se sad bolje predstavim i malo vise o meni osim slike..:(((
Iskreno najvise vremena provodim na kosu i sa svojim bendom...Samo da vam kazem da sviram GITARU i i ubijam ljude"SALIM SE BAAA" et sad stvarno odo...

02.03.2008.

BLOODY DAY....

Eh,vjerovatno se pitate zasto bas "Bloody day"?? Pa..Ja nikad nisam imao problema sa dosadom..Ali sad imam..Pa sam MORAO napraviti ovaj blog..haha...Mada mrzim pricati o sebi..Pa necu puno... Ime mi je Adnan,ali me zovu Ado..Ma kako god,bitno je da se ja sam ne zovem,sva sreca pa nisam jos toliko lud...:))Imam 13 godina,i slusam rock,punk,metal..Mada vise slusam metal...Najvise black,heavy i thrash...Joj,ja stvarno ne znam sta da pisem..Sve mi glupo...Mislim..Et to je to..Danas sam dosadu ubio ne nozem ni puskom,vec ooobicnim malim blogicem..hahahah..etooo..brisem..Nadam se da vam se svidja slika...Opisuje me,jednog dana cu i ja tako pored kompjutera krepati..hahahah,,ode ja...vec jednom..caooooooo


warning666iscoming
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


MOJI LINKOVIMyspace Icons

#jaca
#emina
#mirza
#alen
#almir
#sadzy
#amela
#adela
#..............Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons

my favourite bands
#SLAYER
#CRADLE OF FILTH
#MEGADETH
#BLACK SABBATH
#METALLICAMyspace Icons
src="http://www.123icons.com/freeicons/47997.gif" border="0" alt="Myspace Icons" />

#N I R V A N A
#LED ZEPPELIN
#IRON MAIDEN
#SANTANA
#AEROSMITH
#AC/DC
#WHITESNAKE
#ANNIHILATOR
#DEEP PURPLE
#EXODUS
#SEPULTURA
#OZZY OSBOURNE
#S.O.A.D
#KREATOR
#RIBLJA CORBA
#EKV
#DUBIOZA KOLEKTIV
#DIVLJE JAGODE
#PARNI VALJAK
#ZABRANJENO PUSENJE
#PRLJAVO KAZALISTE
#SREBRENA KRILA
# GENERACIJA 5 #Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons

my favourite songsMyspace Icons
paranoid
jerusalem
south of heaven
black magic woman
iron man
hipnotisana gomila
kreni prema meni
fear of the dark
acces high
foxy lady
hey joe
stairway to heaven
dope shop
countdown to extiniction
symphoni of descruction
love buzz
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons

Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons
Myspace Icons

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4264

Powered by Blogger.ba

Myspace Graphics
Myspace Layouts
Myspace Layouts
Myspace Graphics
Myspace Layouts
Myspace Layouts